Gitara je instrument sa žicama kod kojega se zvuk proizvodi okidanjem žica desnom rukom, dok se pritiskanjem žica uz vrat gitare lijevom rukom mijenja visina tona. Korijene vuče još od antike, a danas se koristi u gotovo svim muzičkim stilovima. Najčešće ima šest žica, ali postoje i modeli s četiri, sedam, osam, deset i dvanaest žica.
Gitara je prepoznata kao jedno od primarnih instrumenata u bluesu, countryu, flamencu, rocku i mnogim oblicima pop glazbe. Također se često koristi i kao solistički instrument. Zvuk se na akustičnoj gitari dobiva vibracijom žice i moduliranjem od šupljine tijela ili pak pomoću pickupa i pojačala gdje se zvukom manipulira elektronički. Akustična se gitara nije previše mijenjala sve do 20. stoljeća kada se, najčešće u raznim plesnim prilikama, počinju upotrebljavati metalne žice po uzoru na bendžo. Početak je to sve značajnije uloge gitare u popularnoj muzici, što pak s vremenom dovodi do izuma poluakustične gitare, kao i savremenih električnih gitara.[1] Kasnije u 20. stoljeću električne gitare gotovo sasvim prevladavaju u popularnoj muzičkoj kulturi.
Sadržaj
Povijest
Klasična gitara
Električna gitara
Gitara kao instrument postoji još od starog vijeka, no prvi pravi pisani spomen o gitari potječe iz 14. stoljeća. U Europu su je donijeli Arapi za vrijeme njihovih osvajanja od 8. do 13. stoljeća, a u današnjem obliku vjerojatno je nastala u Španjolskoj gdje je od 16. stoljeća pandan među srednjom i nižom klasom aristokracije[2]. Instrument u obliku broja 8 u Europi se prvi put pojavio u Španjolskoj[3].
Hrvatska riječ gitara, engleski oblik guitar, njemački Gitarre, francuski guitare kao i brojne druge europske izvedenice temelje se na španjolskoj riječi guitarra koja potječe od andaluzijskog arapskog pojma qitara (قيثارةر), dok porijeklo te riječi mnogo dublje u stari vijek: latinski oblik cithara na kojoj se temelji arapska riječ proizišao je iz starogrčkog oblika kithara (κιθάρα), dok se ta riječ konačno temelji na perzijskoj riječi tar što znači „žica”.
Klasična gitara se najčešće povezuje sa Španjolskom pa se zbog toga i naziva španjolskom gitarom. U 17. stoljeću gitara se svirala diljem Europe, a današnje akustične i električne gitare proširile su se cijelim svijetom.[3]
Izrada
Gitare su se tradicionalno obično izrađivale od drveta i žicama od životinjskog crijeva, a u novije vrijeme od najlona ili čelika. Instrument su izrađivali i popravljali luthieri (neko ko izrađuje ili popravlja instrumente sa žicama. Riječ ‘luthier’ dolazi od francuske riječi za lutnja, “luth”).
Tijelo gitare
Jedno je od najbitnijih dijelova gitare i naziva se “glasnjača”. Napravljena je iz dva dijela od materijala poput smreke, omorike, cedrovine ili mamutovca, koji se režu te na kraju lijepe i oblikuju. Kako bi se tijelo glasnjače ojačalo u unutrašnjost se lijepe letvice u posebne položaje koji su vrlo bitni za zvuk gitare. Obod gitare radi se od drveta trešnje, oraha, mahagonija, javora ili platine, koji se reže na trake te se savijaju prema kalupu. Čitavom dužinom oboda s gornje i donje strane lijepe se drvene trokutaste letvice kako bi se što bolje povezala glasnjača s ostalim dijelovima. Dno tijela gitare izrađuje se najčešće od istog drveta kao i obod. Kvaliteta drveta ne mora biti ista kao i za glasnjaču. Na prednjoj strani glasnjače nalazi se okrugla rupa, te most i hvataljka za žice. Ukrasni detalji od drveta ili plastike koriste se kako bi se zaštitili zaobljeni dijelovi tijela.
Vrat
Vrat se najčešće izrađuje od mahagonija ili cedrovine. Kako bi se pojačao, dužinom vrata umeće se traka od tvrdog drveta. Na prednjoj strani nalazi se dvadeset pragova i njihove oznake. Na kraju vrata nalazi se glava gitare i kobilica. Gitara se ugađa pomoću pužnih vijaka, pomoću kojih se mijenja napetost žica. Vrat se spaja s tijelom gitare pomoću lepezastog spoja te se potom lijepi.
Žice
U samome početku žice za gitaru tradicionalno su se izrađivale od životinjskog crijeva, a u novije vrijeme od najlona i čelika. Žice od najlona upotrebljavaju se u klasičnoj muzici, dok se žice od čelika najčešće koriste u popularnoj muzici. Kako bi svirali, muzičari se služe prstima ili noktima za trzanje žica, dok neki također koriste i trzalicu.
Vrste gitara
- Klasična gitara (6 žica) – poznata i kao španjolska gitara. Prve su tri žice od najlona, dok su tri zadnje od najlona omotanog tankom metalnom žicom (bronca, srebro). Vibriranje žica se pojačava u rezonantnom šupljem tijelu gitare. Popularna za klasičnu, narodnu i flamenco glazbu.
- Akustična gitara (6 ili 12 žica) – slična klasičnoj, ali s čeličnim žicama. Popularna za blues, narodnu i rock muziku.
- Elektroakustična gitara – akustična gitare sa šupljim tijelom i pridodanim piezoelektričnim elementom (češće) ili mikrofonom (rjeđe) koji služi za stvaranje elekričnog signala.
- Poluakustična gitara (obično 6 žica) – hibrid akustične i električne gitare. Tijelo je šuplje s ugrađenim elektromagnetima. Proizvodi karakterističan topli, meki zvuk. Popularna za jazz i rock muziku.
- Električna gitara (6, 7, 8 ili 12 žica) – zvuk se pojačava električnim putem pomoću elektromagneta (pickupa), tako da električna gitara za razliku od akustične ima tijelo načinjeno od punog drva. Razvila se u 20. stoljeću i popularizirala kroz blues, rock i heavy metal muziku.
- Električna bas-gitara (4, 5, 6, 8 ili više žica) – niži raspon frekvencija od električne gitare, u bendu uz bubnjeve stvara ritamsku strukturu muzike, iako se ponekad koristi kao i solistički instrument.
- Povijest gitare i sve ostale informacije o gitarama
- Glazbena teorija, akordi, vježbe i lekcije za gitaru
Izvor: Wikipedija
